Psiholog savetuje.

– U takvim situacijama ponekad sebi nanosimo fizički bol kako bismo umanjili onaj psihički. Odajemo se alkoholu i drogi da bismo otupeli i manje osećali. Takođe, stupamo u rizične, nezaštićene seksualne odnose da bismo kratkoročnim užitkom makar na tren zamaskirali bol – kaže psiholog Olivera Novaković.
Međutim, duša se kida, bol ne nestaje. On samo nakratko prestaje, ali se iznova vraća, prisutan, stabilan, ponekad čak i snažniji.
Oslonac je za svakoga od nas različit – za nekoga je to porodica, za nekoga vera, za nekoga umetnost, za nekoga uverenje da će ga pobeda nad teškom situacijom još više ojačati...
Glavna greška je beg od bola
Osnovne greške jesu beg od bola i uverenje da ga ne možemo podneti. Čovek može mnogo toga da podnese, čak i ono za šta je verovao da će ga slomiti. Naša sagovornica kaže da je ključ u odnosu prema bolu i podseća na reči pisca Harukija Murakamija: bol je neminovan, ali patnja je izbor. Brojne studije su već pokazale da čovek i u najgorim životnim uslovima preživljava ukoliko pronađe smisao koji ga vodi, cilj ili zadatak koji valja ispuniti u budućnosti, ali od presudnog značaja za život svakog pojedinca jeste da se preda tom smislu.
– To znači da život sam po sebi jeste vredan življenja, kakav god da je, a da je poenta pronaći vitalne ciljeve koji će u svakom trenutku biti tu kao zvezda vodilja kada osetimo da je život postao mračan kao najtamnija noć – kaže Olivera Novaković.Ona dodaje da je izuzetno važan stav koji zauzmemo prema životu. Život nije ni crn ni beo, ne događa nam se samo loše ili samo dobro. Tako svako ko je doživeo veliku nesreću, zbog čega oseća izuzetan bol, ima dva izbora. Jedna mogućnost jeste bes zbog životne nepravde, depresija zbog gubitka, sramota zbog događaja koji su ga obeležili, pogled na život isključivo kroz taj događaj zbog kog više nikad neće biti isti.

– Postoji i druga pozicija, mnogo zdravija po nas, a to je sagledavanje životnih trauma kao izazova koje nam život nameće i lekcija iz kojih možemo mnogo naučiti ukoliko damo sebi šansu da na tome učimo – savetuje naša sagovornica. Iz svake, pa i najtužnije životne situacije možemo izvući pouku. Ukoliko damo smisao svojoj patnji, ona prestaje da bude to što jeste, a postaje put isceljenja i životnog učenja.
Ukoliko dajemo smisao svojoj patnji, ona prestaje da bude to što jeste.
Коментари
Постави коментар